Ako dozvolimo današnjici da se osvećuje za prošlost, izgubili smo budućnost.

Winston S. Churchill, političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist (20.st Velika Britanija)

Dr. sc. Damir Škaro jasno se očitovao i o Domovinskom ratu u kojem je sudjelovao kao sportaš, pružajući prije svega moralnu podršku hrvatskim braniteljima na prvim crtama obrane.

Nakon završetka rata i vremenske distance, Škaro je jasno iskazao svoje viđenje o ratu.

domovinski rat damir škaro

„Domovinski rat bio je obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore. Činjenica je da je Srbija napala osim Hrvatske i Sloveniju, BiH i Kosovo te da je naša zemlja najviše nastradala. Neki zaboravljaju da je za vrijeme velikosrpske agresije poginulo oko 8.000 vojnika te oko 6.500 civila, da je još uvijek oko 1.200 osoba nestalo. Ranjeno je  oko 37.000 osoba dok se materijalna šteta procjenjuje na oko 30 milijardi dolara.

Također je jasno iz svega toga da hrvatska vojska nije nikoga napadala već da se branila na svom teritoriju što dozvoljavaju sve svijetske religije i povelje, odnosno svatko ima pravo ali i dužnost da brani svoju obitelj i svoj dom. Stoga su sve podvale o jednakoj krivici i izjednačavanju agresora i žrtvi neutemeljene.

Hrvatski sportaši stali su za vrijeme Domovinskog rata uz svoje suborce. To smo činili prije svega u marketinškoj obrani i širenju istinitih vijesti i slika po cijelome svijetu.

Svijet je na Hrvatsku tada gledao kao na malu zemlju i nije shvaćao tko je agresor, a tko žrtva i na nama sportašima je bilo da preko sporta apeliramo za pomoć i podršku svijetskih sila.“

Ipak, svoje stavove o Jugoslaviji i građanski bunt Damir Škaro iskazivao je još i ranije, kao mladi sportaš kada se javno križao klečeći na koljenima u ringu prije borbe, po uzoru na poljske i brazilske boksače, zbog čega je često bio i kažnjavan.

Nazočio je i povijesnoj nogometnoj utakmici 13. svibnja 1990. godine na maksimirskom stadionu između Dinama i Crvene zvezde kada je Zvonimir Boban nogom udario jugoslavenskog policajca. Damir je kasnije kazao da je taj Bobanov udarac bio najbolji pokazatelj hrvatskom narodu da će njihovi sportaši biti uz njih i u najtežim trenucima. Takvi trenuci ubrzo su i stigli – početkom velikosrpske agresije.

ŠTRAJK SPORTAŠA PROMIJENIO STAV O HRVATSKOJ

Kako bi skrenuo pozornost svijeta na agresiju koja se događala nad Hrvatskom, Damir je iskoristio svoj položaj vođe hrvatske reprezentacije u karateu. Tijekom Svjetskog prvenstva koje se 1991. godine održavalo u SAD-u, ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku organizirao je prosvjed i štrajk glađu.

Uz članove reprezentacije koji su prosvjedovali s medaljama i peharima osvojenim na prvom službenom svjetskom prvenstvu za samostalnu Hrvatsku, prosvjedu se odazvalo i oko 5000 hrvatskih iseljenika.

Damir je posebno ponosan na činjenicu da su se na njegov poziv odazvali i njegovi kolege olimpijci i hrvatski košarkaši iz NBA lige, legendarni Dražen Petrović i Stojko Vranković. Budući da su Petrović i Vranković bili cijenjeni u američkoj košarci, uspjeli su senzibilizirati još neke vrhunske košarkaše pa je prosvjed bio medijski izvanredno popraćen.

Na taj su način sportaši pokrenuli prvu veliku javnu međunarodnu akciju kojom su upozorili svijet na teško ratno stanje u Hrvatskoj.

"Politika je rat bez prolijevanja krvi, a rat je... krvava politika!"

Mao Ce Tung, političar i državnik (20.st., Kina)

Po povratku u domovinu Damir se kao uspješan sportaš nije sakrio od rata na sigurnu udaljenost, već je odlučio pomoći svome narodu u obrani. Ubrzo je okupio poznate sportaše s kojima je otišao u obilazak prvih linija bojišta.

Osim što su vojnicima donosili opremu i potrebne namirnice, podizali su im i moral. Vidjevši koliko vojnicima na terenu znači podrška poznatih sportaša, Damir je osnovao Sportsku satniju čiji je cilj bio pružanje moralne pomoći hrvatskim vojnicima. Izabran je za zapovjednika satnije koja je u početku okupljala oko 50 sportaša. Kasnije su im se pridružili i poznati pjevači Dino Dvornik i Jura Stublić koji su na obilazak ratišta nosili svoje gitare kako bi moral dodatno podizali pjesmom.

„Ono što vi činite s puškom u ruci, to ćemo mi sportski djelatnici pokušati izboriti na polju sportske samostalnosti. Naravno, ako se to pokaže nužnim, i mi ćemo vam se pridružiti ovdje u rovu“, kazao je Damir vojnicima prilikom obilaska prve crte bojišta u Slunjskim brdima u rujnu 1991. godine.

Prvi pravi doticaj s ratom Sportska satnija imala je na području Siska gdje su na ratištu kod Sunje doživjeli izravno granatiranje. Iako su sportaši shvatili da su im životi ugroženi pri svakom obilasku prve crte bojišta, to ih nije obeshrabrilo nego dodatno uvjerilo da svojim aktivnostima čine pravu stvar. Kasnije je Sportska satnija nastavila obilaziti sva ratišta i pomagala je hrvatskim vojnicima na sve moguće načine.

Najvažnije je bilo, kako je Damir kasnije istaknuo, pokazati ratnicima da je cijela Hrvatska uz njih, pa tako i istaknuti, vrhunski sportaši koji su im bili uzori i idoli. Nakon završetka oslobodilačke akcije „Oluja“ u kolovozu 1995. godine, Damir je postao izbornik boksačke reprezentacije za vrijeme Prvih vojnih igara održanih u Rimu iste godine. Na tom je natjecanju boksač Drago Mijić osvojio broncu, ujedno i prvu medalju za Hrvatsku vojsku na međunarodnim natjecanjima.

"Kao što pojedinac, tako i narodi neće nikad ništa ostvariti, ako ne budu svjesni: sebe, sebeljublja, ambicije, svjesnosti o svojoj snazi i puni povjerenja u same sebe."

Giacomo Leopardi, pjesnik (19.st., Italija)