"Postati čovjek...puno je ljepše nego postati kralj."

A.G.Matoš, književnik (19.-20. st. Hrvatska)

Osim u sportu i politici Damir Škaro često se angažirao i u humanitarnim akcijama gdje je želio pomoći onima kojima je to bilo najpotrebnije.

Mnogima je nepoznata činjenica da je dočlanak olimpijska medaljanirao polovicu iznosa od osvojene nagrade za olimpijsku broncu iz Seoula 1988 godine. Novac je doniran Savezu slijepih Hrvatske, u organizaciji Grada Zagreba.

 

"Uvijek sam se divio osobama s invaliditetom – sportašima, posebno slijepima, njihovoj volji, upornosti i zanosu s kojim su se borili kao ostali vrhunski sportaši."

Nastavio je za Sportske novosti:

“Osobito sam impresioniran njihovim uspjehom na nedavnim Olimpijskim igrama invalida održanim u Seoulu. To je bio motiv da moju, ne baš veliku, olimpijsku nagradu podijelim s takvim ljudima koje cijenim. Skromno, ali vjerujem da će im ovaj dar biti poticaj da održe svoj sportski entuzijazam“.

To je bila tek jedna u nizu Škarinih gesti jer je humanitarni rad kasnije postao dio njegove svakodnevice.

Osobno je pomogao i malom Ivanu Iliću kojem je trebao novac za odlazak na operaciju u inozemstvo. Nakon što je dobio e-mail obitelji Ilić koja ga je zamolila za pomoć, Damir se nije oglušio te je odmah krenuo u akciju.

Donirao je honorar od nastupa u tv-emisiji „Piramida“, a njegov čin potaknuo je i građane i Vladu da i svojim prilozima pomognu mladome Ivanu. Zahvaljujući senzibiliziranju javnosti, ubrzo je cijela obitelj Ilić bila u zagrebačkoj Zračnoj luci na putu za Völgarentlich gdje se trebala obaviti operacija.

“Moj najveći uspjeh u životu nije osvajanje Olimpijske medalje nego pomoć ovom malom anđelu.”, kazao je tom prilikom Damir za dnevne novine Vjesnik.

Damir je obitelj Ilić dopratio u Zračnu luku Pleso gdje su ga dočekali novinari.

Osim malog Ivana koji je bio posebno sretan kad je saznao da je Škaro bio uspješan sportaš i da je osvojio čak i olimpijsku medalju, cijela obitelj Ilić zahvalna mu je na velikoj pomoći.

Julijana Ilić:

“Nemam riječi kojima bih mogla zahvaliti gospodinu Škari jer danas sa sigurnošću mogu reći da nije bilo njega i njegove pomoći, naše dijete ne bi bilo živo!

Kada smo bili u najtežoj situaciji i kada je trebalo hitno nešto učiniti za našeg sina, a kada smo bili ostavljeni gotovo sami, od svih adresa kojima smo se obratili javio nam se samo gospodin Škaro i pružio brzu i konkretnu pomoć.

Zahvaljujući njegovoj pomoći da odemo kod liječnika u Njemačku, danas naš Ivan nema napade epilepsije te može ići u školu. Damir Škaro bio je uz nas kada nam je bilo najteže i dok smo bili u Njemačkoj, a i danas nam pomaže, često zove i pita kako je Ivan i cijela naša obitelj”, izjavila je Ivanova majka.

Osim ovih pojedinačnih akcija, Damir Škaro je u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu organizirao više puta akciju dobrovoljnog darivanja krvi u AK Siget. Akciji se svaki put odazvao velik broj članova i većina zaposlenika na čelu s Damirom.

Među brojnima koje je dr.sc. Damir Škaro pomagao su i djelatnici AK Sigeta

Zdravko Trputec:
“Sreli smo se jednog dana na dvorištu ispred servisa i jednostavno me pitao – kako sam, imam li kakvih problema. Iskreni način na koji me to pitao i stvarna želja da me sasluša potaknula me da mu ispričam svoju priču. Rekao sam mu da imam bolesnu kćer, slijepu i s teškoćama s motorikom.

Nakon par dana Predsjednik me pozvao u ured i kazao kako će on osobno nabaviti računalo za moju slijepu Katarinu, da joj se olakša učenje i život što je ubrzo i ostvario. Nakon toga na njegov prijedlog Upravni odbor AK Sigeta dodijelio je Katarini stipendiju tijekom školovanja od 1.500,00 kuna mjesečno”.

donacijakrvi
“Tako me iznenadio” – govorio je Trputec, susprežući suze – “Osjećaj je jednostavno prekrasan. Ova pomoć Katarini kao i cijeloj našoj obitelji puno znači. Bila je to zaista humana i topla gesta gospodina Škare. Katarina putem računala sada čita audio knjige, sluša muziku i što je najvažnije ima svoj kutak gdje joj nitko ne smeta, gdje je u svom svijetu.”

Davorka Baranović-Juravec: “Djelatnik sam ovog autokluba tridesetak godina. Udana sam, majka trojice sinova. Zadnji sin je kao dijete od 2.5 god. obolio od teškog oblika epilepsije koja se teško da kontrolirati lijekovima. Uz to su se pojavila masa sindroma (poremećaja ponašanja i dr.), koje moje dijete čini “nepoželjnim” u okolini zdrave djece. Suprug mi je razvojačeni branitelj sa sindromom PTSP. Sve su to problemi s kojima se čovjek pokušava nositi kako zna i umije.

Međutim, ja sam ipak imala sreće što sam djelatnik poduzeća kojem predsjedava dr.sc. Damir Škaro. Kada je čuo (moram priznati da je vrlo brzo i vidio mog najmlađeg sina), u želji da mi što više pomogne, potrudio se organizirati izvanredne preglede djeteta kod neurologa. Trudio se organizirati komisije za kategorizaciju kojom bi se pokušala ustanoviti težina djetetovih poremećaja. Prije 2,5 godine moj suprug i ja bili smo prisiljeni ispisati dijete iz osnovne škole i tom prilikom mi je gospodin Škaro pomogao – prvenstveno moralnom podrškom i savjetom kako da vratitimo dijete u školu na najbezbolniji način po dijete. Savjetovao mi je kako da napišem pisma državnim službama koje su nam mogle pomoći.

Tražio je da detaljno opišem djetetove probleme od početka bolesti do momenta ispisa iz škole te je bio siguran u pozitivan ishod. Dao mi je dodatnog poleta i energije da opišem muku koju dijete prolazi, skoro od samog rođenja. I uspjela sam. Filip se vratio u školu, vrlo brzo. Sve ovo govorim ne bi li što slikovitije opisala Predsjednika. Ja nisam jedina kojoj je pomogao.

Kad čovjek sjedne s njim razgovarati o svojim problemima i potraži savjet od njega, shvati da ispred njega stoji vrlo osjećajna osoba, socijalno osjetljiva na sve nepravde. Nije teško doći do njega, a još lakše je razgovarati s njim jer je vrlo komunikativna i pronicljiva osoba. Zbog svoje izražene socijalne osjetljivosti vrlo brzo shvaća srž čovjekovog problema, te organizira brzu i konkretnu pomoć.”

"Jedino stvarno bogatstvo je bogatstvo duše,... ostalo su dobro podložna velikim gubitcima."

Lukijan, pisac i satiričar (125.-180., Grčka)

Anka Grbac: “Dugo vremena radila sam kao konobarica u ugostiteljskom objektu AK Siget-a. Nakon što je dr.sci Damir Škaro došao za predsjednika Kluba, i nakon nekog vremena kada je vidio da mi teško na radnom mjestu u ugostiteljskom objektu, premjestio me na bolje mjesto u Odjel članstva. Ubrzo poslje toga otkriven mi je tumor na mozgu.  Prošla sam tešku operaciju i jedva sam preživjela.

Najvećim dijelom zahvaljujući pomoći dr.sci Damira Škare. Kada je saznao da sam oboljela često me nazivao i pitao ‘kako sam’, ‘što mi treba’ i ‘kako on može pomoći’ te mi je cijelo vrijeme bio pri ruci. Dok sam obavljala preglede pomagao mi je pronaći najbolje doktore, a često me je i osobno znao voziti do bolnice. Nakon što sam prošla operaciju u opasnosti je bilo da ću izgubiti vid. I tada je gospodin Škaro učinio velike napore da me spoji s vrhunskim doktorima kako bi se spasio moj vid. Upravo zahvaljujući njemu, danas moj vid više nije upitan i spašen je za 80 posto.

Sigurna sam da nije bilo gospodina Škare da bi izgubila vid, a tko zna da li bi uopće i preživjela operacije. Osobno mi je mnogo pomogao, ali znam da je to činio i drugima koji su mu se obratili ili onima za koje je saznao da su u nevolji, a nisu mu se obratili. Otkako je došao na mjesto Predsjednika u AK Siget, te kada su ljudi vidjeli da je veliki humanitaraca i da je spreman sve saslušati i pružiti im pomoć, zaposlenici Kluba obraćaju mu se za pomoć kao prijatelju. Mene je također nazvao s godišnjeg odmora kada mi je otac umro i pitao ‘kako može pomoći i što mi treb’. Danas je takvu osobu nemoguće sresti i ja sam svojima doma rekla da mi je Damir novi brat. Iako mi nije član obitelji pomogao mi je kao da jeste i zbog njegove pomoći i dobrote osjećam da ga mogu zvati bratom”.

Petar Badovinac: U AK Sigetu radim od prvog dana, točnije 38 godina i najstariji sam djelatnik. Cijeli radni vijek radio sam u mehaničarskoj radionici, a iako je posao bio težak nisam nikada uzeo ni dana bolovanja. Prije nekog vremena, a nakon što je za Predsjednika Kluba imenovan dr. sc. Damir Škaro premješten sam na bolje i lakše radno mjesto, u stanicu za tehnički pregled vozila.

Ubrzo nakon toga ustanovljeno mi je da imam rak limfnih čvorova i sa sigurnošću mogu prenjeti poruke od doktora da bi se teško izvukao da sam ostao raditi na starom radnom mjestu. Novo, lakše radno mjesto ojačalo mi je organizam  pa sam se ipak izvukao od najgorega. Uloga gospodina Damira Škare je stoga jako velika jer da mi on nije ponudio bolje radno mjesto i da nije to odmah učinjeno danas bi teško bio živ. Na bolovanju sam već više od godinu dana, a gospodin Škaro nazove me svaki tjedan i pita ‘kako se oporavljam’ i ‘da li mi što treba’.

Takva osoba je izuzetak i ja mu nikada neću zaboraviti što je sve za mene učinio. Osim toga pomogao mi je zaposliti i moju kćer koja dugo nakon diplomiranja nije mogla naći posao. On ju je zaposlio u Autoškoli Siget, a kako se pokazala vrijedna, ponudio joj je i voditeljki posao. Ipak, kako je u međuvremenu našla posao u struci zahvalila se na ponudi i otišla u Ministarstvo. Stoga mogu reći da je gospodin Damir Škaro meni i cijeloj mojoj obitelji jako puno pomogao u životu bez obzira na tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazimo kao društvu. Kada mi je bilo najteže, on mi je bez odgađanja i razmišljanja pomogao. Gospodin Škaro razumije probleme ‘običnih ljudi’ i mogu reći da je jako ugodno znati da je takav jedan čovjek na čelu Kluba u kojem sam zaposlen“.

Jedna od udruga koje su potaknule dr. sci. Damira Škaru na još dobrote je i „Krijesnica“ , Udruga roditelja djece oboljelih od malignih bolesti. Uz niz donacija toj Udruzi, treba izdvojiti Škarino odricanje cjelokupnog honorara od nastupa u emisiji „Derbi“ – nogometnom reality showu hrvatskih zvijezda na HRT-u, u korist Krijesnica.

Zoran Cipek, predsjednik Udruge Krijesnica: „Damir Škaro pokazao se kao čovjek koji je znao prepoznati potrebe onih, kojima je pomoć potrebna. U ovom slučaju, djece oboljele od raka. Bez da smo ga prethodno pitali ili na neki način dodatno motivirali, Škaro je donirao Udrugu Krijesnica, kako bi Udruga mogla provoditi svoje brojne aktivnosti u cilju pomoći oboljeloj djeci i njihovim obiteljima. Više o istima možete saznati na www.krijesnica.hr. Ujedno treba spomenuti da nam Škaro, od kako je na čelu AK Siget-a, pomaže i kroz tu udrugu, za što smo mu zahvalni. Isto tako zahvalni smo mu što je prepoznao rad naše Udruge te nam poklonio povjerenje pa vjerujemo da će se naše prijateljstvo i dalje nastaviti.“

Damir Škaro nije zaboravio ni na svoje katoličke korijene pa tako često pomaže i potrebe Crkve. Njegovu pomoć posebno je u više navrata osjetio pokret „Krunice za obraćenje i mir“ koji je osnovao i vodi pri crkvi Svetog Križa u Sigetu karizmatičan franjevac fra Smiljan Kožul.

Fra Smiljan Kožul: „Damir Škaro pokazao se kao naš velik prijatelj i u našem radu, tj. molitvenom pokretu koji radi na duhovnoj obnovi prepoznao je vrijednosti koje je odlučio pomagati. Tako je u nekoliko navrata u ime Udruge AK Siget te uz odobrenje Vijeća te Udruge novčano pomogao naš pokret. Taj novac mi smo utrošili u tiskanje besplatnih letaka kojima nastojima približiti i motivirati i ostale vjernike na duhovnu obnovu putem molitve Svete krunice. Osim što nam je na inicijativu Damira Škare Auto klub Siget novčano pomogao u nekoliko navrata kada nam je bilo najpotrebnije, Škaro je uveo i održavanje Svete Mise jednom mjesečno u crkvi Svetog Križa za zdravlje svih zaposlenika Auto kluba. Budući da djelujemo na istom teritoriju, odnosno da se AK Siget nalazi na području naše župe, drago mi je da smo s njima uspostavili jedan prijateljski kontakt u kome se upućujemo jedni na druge. Sve to ipak ostvareno je zahvaljujući Damiru Škari i njegovom entuziazmu i spremnosti na pomoć.“

 

"Štititi prava drugih najplemenitiji je i najdivniji čin čovjekov."

Kahlil Gibran, književnik (19.-20.st., Libanon)

Osim ovih slučajeva, Damir Škaro pomagao je i pomaže i drugim osobama koje mu se samoinicijativno javljaju za pomoć.

Mile Marić: „Bolujem od ‘Apneze’ od koje boluje 5 posto ljudi u svijetu. Apneza je bolest zastoja disanja tijekom spavanja. Svaki čovjek tijekom noci ima oko pet zastoja disanja, ali to je normalno i nakon nekoliko trenutaka disanje se ponovno nastavlja. Ja kao osoba koja nosi tu bolest, uz još 90-ak ljudi u Hrvatskoj imam tijekom noći i do 350 zastoja disanja. Stoga mi je bio potreban aparat na koji se priključim tijekom noći i koji mi omogućava bezbrižan i miran san. Ipak, takav aparat nabalja se u Engleskoj i košta 17 tisuća kuna, i ja ga nisam mogao kupiti od svojih prihoda.

Nažalost takav aparat ne pokriva ni HZZO iako ga država sufinancira u cijeloj Europi, pa sam ostavljen da se pobrinem sam za kupnju aparata. Nakon što sam pokušao na razne načine doći do donacija netko mi je preporučio da se javim dr. sc Damiru Škari. Nakon što sam došao do gospodina Škare i nakon što sam mu ispričao svoje nevolje, nije okolišao ni trenutka. Odmah mi je obećao pomoć i što je posebno pohvalno, već za dva dana ja sam dobio taj uređaj iz Engleske. Takvu odlučnost i brzinu teško je očekivati od nekoga unutar svoje obitelji, a gospodin Škaro je sve učinio da mi ‘skrati muke’ iako me je tek upoznao. Dan kada sam dobio na poklon aparat od tada slavim kao drugi rođendan jer mi je život postao mnogo lakši, te zahvaljujući gospodinu Škari danas mogu otići spavati bez razmišljanja hoću li se ujutro probuditi ili ne“.

Nikolina i Nikola Subotić: „Živimo s pomajkom koja ne radi nigdje te čeka pravo na mirovinu, a nas dvoje smo studenti. Pogođeni smo teškom financijskom i životnom situacijom; izgubilio smo prvo majku, kasnije nam je otac poginuo i jedna sestra preminula. Budući da smo studenti nismo imali nikakvih primanja osim tatine mirovine. Nikola je nastojao pronaći nekakav posao kako bi imali novaca za život.

U potrazi za nekakvim poslom došao je do Auto Kluba Siget-a i gospodina Damira Škare koji ga je zaposlio u „Olimpic caffeu“ tj.  kafiću koji se nalazi u sklopu Autokluba. Osim toga, gospodin Škaro omogućio nam je oboma i stipendije kako bi mogli što lakše završiti školovanje. Stoga možemo reći da smo u trenutku kada nas je pogodila teška životna situacija i kada smo izgubili drage i vrlo bliske osobe, a financijska primanja su nam bila vrlo mala, odnosno nedovoljna za život gospdin Damir Škaro izašao nam je u susret i zahvaljujući njemu danas možemo normalno živjeti.“

 

"Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo."

Antoine de Saint-Exupéry, pisac (1900.-1944., Francuska)